Sun reads

  Ljubavna hipoteza Ali Hejzelvud Inače nisam ljubitelj ovih TikTok ljubića, ali ova me privukla zbog Adama Drajvera. Ipak, osim fizički, nije me privukao toliko lik Adama Karlsena. Iako je sav misteriozan, duhovit, inteligentan, imala sam osjećaj da ga zapravo drma socijalna anksioznost. Ne želi da se ističe, ali kada se njemu nešto ne sviđa biće brutalno iskren, toliko da će da te povrijedi, i onda ćeš ga gledati kao umišljenog lika. Osim Olive. Olivin lik je potpuna suprotnost. Kao i u prethodnih milion knjiga sa wattpad - a, ona naravno nema roditelje, ali to je ne čini depresivnom jer ona ima svoj cilj, ima dobre prijatelje koji je podržavaju i ništa joj više ne treba. Osim lažne veze sa profesorom, kako se njena najbolja prijateljica ne bi osjećala loše što je sa Olivinim bivšim.  Naravno, sve se odvijalo tako spontano da se nalazila u neizbježno neugodnim situacijama sa Adamom, koje su za čitaoce bile prijeko potrebne, jer su očigledno shvatili da će se jednom morati sm...

 Mali princ Antoan de Sent Egziperi Nakon mnogo godina od prvog čitanja, odlučila sam da je najzad posjedujem i ponovo pročitam. Da još jednom probudim dijete u meni. Koliko lijepih stvari se krije u ovoj knjizi, a u isto vrijeme onih koji se tiču odrastanja, kada napokon shvatiš šta je pisac htio reći. - Noćas će biti godinu dana. Moja zvezda će se nalaziti tačno iznad mesta gde sam pao prošle godine... - Mali moj, zar to nije samo ružan san, ta priča o zmiji i o sastanku i zvezdi... Ali on nije odgovorio na moje pitanje. Rekao mi je: - Ono što je važno, to se ne vidi. Kao što kažu ove riječi, važno je ono neopipljivo. Ljubav, sreća, radost...mnogi lijepi osjećaji, pojam porodice, prijateljstvo, zdravlje. Zauvijek ćemo se sjećati ovih riječi. Upravo one su upućene djetetu u nama. I od malena treba da se uči šta je svrha. Kada si mali, želiš da saznaš istinu o svemu što vidiš, istražuješ sve oko sebe. Kad odrasteš i kada ti dosadi pronalaženje onoga oko sebe, ostaješ sebi sam na ra...

  Sa pesmom sam se rodio Sergej Jesenjin Zbirka pjesama "Sa pesmom sam se rodio" sastoji se od mnoštvo izabranih pjesama o tome kako je pjesnik očajavao znajući da mu se smrt smiješi, ali isto tako je želio da se sjeti svih divnih predjela svoje majčice Rusije. Volio je svaki detalj prirode, svitanja i sumraka. Tamo je pronalazio inspiraciju i preslikavao je na svoje pjesme. On je poseban pjesnik, njegove rime se razlikuju od drugih pjesnika, ima poseban način ređanja motiva, bez dodatnih ekspresija o širom smislu, išao je u svoju suštinu, njegova komfort zona je vidljiva. Epiteti ne ukrašavaju njegove pjesme koliko to čini sama zebnja koja se osjeti kroz riječi, sam plamen mladosti. O Jesenjinu se može štošta reći. Ja bih se izjasnila surovo i rekla da nije moja šolja čaja, rado čitam Pjesmu o keruši, ali njegova melanholija utiče na mene da se ne zadržavam na stihovima pretjerano, jer bih razmišljanjem mogla otići predaleko, ali svejedno, nije nešto što se može lako spustit...

Priča o novom prezimenu Elena Ferante  Druga knjiga Napuljske teatrologije - pročitana. Nije me ostavila bez daha, nije me razočarala, već mi je dala dosta razloga zbog kojih moram da prihvatim stvari onakvim kakve su, život onakvim kakav je. Naučila sam da se nekad moram boriti sama i da borba zahtijeva mnogo snage i strpljenja. Nekako sam u prvom dijelu više pratila Lilu i njene izbore, odluke itd., a sada me nešto navelo da mi Lenu, koja je sama narator, postane bliža. Uzela sam u obzir koliko je zapravo jedini normalan lik koji racionalno razmišlja, ne upušta se u raznorazne intrige, već ide za svojim obavezama, za školovanjem koje od nje pravi osobu koja nikada neće biti shvaćena kada posjeti svoje rodno mjesto, baš zato što je njen um širi od cijelog mjesta i od svih poznatih lica zajedno.  Za Lilu nikad ne bih bila zabrinuta, čak i to što se na početku knjige i serije spominje kako je nestala, ne navodi me da mislim o tragediji, već sam neko ko misli da ona vrlo dobro z...

  Smrt Ivana Iljiča i druge pripovijetke The death of Ivan Ilyich & Other stories Lav Tolstoj Nakon što sam prije pet i više godina pročitala Karenjinu na jedvite jade, sjećajući se samo sitnih detalja, ponovo sam se našla sa Tolstojevim radom oči u oči. Ovaj put me snašla u izdanju na engleskom jeziku što je dodalo više estetike djelima.  Moraću početi od najvažnije priče po kojoj glasi sam naslov. Smrt Ivana Iljiča je duga priča o borbi sa bolešću i smrti. On je u konstantnoj agoniji. Njegovi bolovi su opisani kao da se možemo svi poistovjetiti sa njima. Ono malo spokoja što dobije, traje kratko. Toliko je izgubljen u svojim mislima, da preispituje svoj moral. Ne može da shvati na šta je potrošio svoj život, da li je bolest njegova kazna. Mrzi sve oko sebe, osim Gerasima i njegovog sina koji se saosjećaju.  Mnogo nam govori o tome kako je smrt spremna da ljude okrenu same protiv sebe, protiv najbližih, ali i da pomisle da su na svijetu živjeli bez poente. Porodična ...