Sun reads

  Godina prođe, dan nikad Žarko Laušević Naprosto obožavam svoju šarenu strukturu interesovanja u vezi naslova. Elem, kao veliki ljubitelj domaće književnosti, našeg smisla za pisanje, riječi koje se pretvaraju često u realnost, koje opisuju neiskirivljenu sliku realnosti, tako dođoh napokon i do ovog ulova.  Sjećam se kada sam kao mala prolazila kraj kioska i uvijek posmatrala ovu knjigu koja se dobijala uz neke časopise, često je dolazila pojedinačno. I dan danas stoji u prvom redu na svakom pultu gdje se prodaju knjige u gradu. Pomislila sam, mora da je stvarno vrijedna. I jeste. Fotografija na prvim stranama knjige Žarko je neko ko je obilježio moje djetinjstvo. Pogledala sam mnogo njegovih filmova, poneke znam i napamet. Kada je preminuo osjećala sam se tužno. Jednostavno sam imala osjećaja da nikad nije ostario, da njegovi filmovi i on nikad neće ostariti.  Na fotografiji vidimo mladog Žarka, umjetnika, glumca, čovjeka koji još ne zna šta će ga snaći. Počinje stabil...

  Ljubavna hipoteza Ali Hejzelvud Inače nisam ljubitelj ovih TikTok ljubića, ali ova me privukla zbog Adama Drajvera. Ipak, osim fizički, nije me privukao toliko lik Adama Karlsena. Iako je sav misteriozan, duhovit, inteligentan, imala sam osjećaj da ga zapravo drma socijalna anksioznost. Ne želi da se ističe, ali kada se njemu nešto ne sviđa biće brutalno iskren, toliko da će da te povrijedi, i onda ćeš ga gledati kao umišljenog lika. Osim Olive. Olivin lik je potpuna suprotnost. Kao i u prethodnih milion knjiga sa wattpad - a, ona naravno nema roditelje, ali to je ne čini depresivnom jer ona ima svoj cilj, ima dobre prijatelje koji je podržavaju i ništa joj više ne treba. Osim lažne veze sa profesorom, kako se njena najbolja prijateljica ne bi osjećala loše što je sa Olivinim bivšim.  Naravno, sve se odvijalo tako spontano da se nalazila u neizbježno neugodnim situacijama sa Adamom, koje su za čitaoce bile prijeko potrebne, jer su očigledno shvatili da će se jednom morati sm...

 Mali princ Antoan de Sent Egziperi Nakon mnogo godina od prvog čitanja, odlučila sam da je najzad posjedujem i ponovo pročitam. Da još jednom probudim dijete u meni. Koliko lijepih stvari se krije u ovoj knjizi, a u isto vrijeme onih koji se tiču odrastanja, kada napokon shvatiš šta je pisac htio reći. - Noćas će biti godinu dana. Moja zvezda će se nalaziti tačno iznad mesta gde sam pao prošle godine... - Mali moj, zar to nije samo ružan san, ta priča o zmiji i o sastanku i zvezdi... Ali on nije odgovorio na moje pitanje. Rekao mi je: - Ono što je važno, to se ne vidi. Kao što kažu ove riječi, važno je ono neopipljivo. Ljubav, sreća, radost...mnogi lijepi osjećaji, pojam porodice, prijateljstvo, zdravlje. Zauvijek ćemo se sjećati ovih riječi. Upravo one su upućene djetetu u nama. I od malena treba da se uči šta je svrha. Kada si mali, želiš da saznaš istinu o svemu što vidiš, istražuješ sve oko sebe. Kad odrasteš i kada ti dosadi pronalaženje onoga oko sebe, ostaješ sebi sam na ra...