Sun reads

Priča o novom prezimenu Elena Ferante  Druga knjiga Napuljske teatrologije - pročitana. Nije me ostavila bez daha, nije me razočarala, već mi je dala dosta razloga zbog kojih moram da prihvatim stvari onakvim kakve su, život onakvim kakav je. Naučila sam da se nekad moram boriti sama i da borba zahtijeva mnogo snage i strpljenja. Nekako sam u prvom dijelu više pratila Lilu i njene izbore, odluke itd., a sada me nešto navelo da mi Lenu, koja je sama narator, postane bliža. Uzela sam u obzir koliko je zapravo jedini normalan lik koji racionalno razmišlja, ne upušta se u raznorazne intrige, već ide za svojim obavezama, za školovanjem koje od nje pravi osobu koja nikada neće biti shvaćena kada posjeti svoje rodno mjesto, baš zato što je njen um širi od cijelog mjesta i od svih poznatih lica zajedno.  Za Lilu nikad ne bih bila zabrinuta, čak i to što se na početku knjige i serije spominje kako je nestala, ne navodi me da mislim o tragediji, već sam neko ko misli da ona vrlo dobro z...